O Lamincima

Laminci je zajednički naziv za selo keje se u stvari sastoji iz četiri sela: Dubrava, Brezika, Jaružana i Sređana. Selo Dubrave se dijeli na Gornje i Donje Dubrave - Lamici.

Možete pogledati i zvaničnu video prezentaciju laminaca!

Dim lights Embed Embed this video on your site

Porijeklo imena sela Laminci

Ne može se sa sigurnošću utvrditi pravo porijeklo imena Lamici. Korijen riječi Laminci ne nalazimo u slovenskim jezicima, tako da možemo lako zaključiti da je korijen riječi iz nekih drugih - neslovenskih jezika. Postoji i pretpostavka da su Laminci dobili ime prema ženskom imenu Lamija koje je turskog porijekla. Pošto se mnoga sela u Lijevče polju završavaju na -ci, a sva su bila begovski posjedi u vrijeme Otomanskog Carstva, opravdana je pretpostavka da su Laminci dobili ime upravo prema ovom imenu Lamija, i vjerovatno su bili begovski posjed poklonjen kao miraz pri udaji kćeri, pa je onda po njoj posjed, a potom i selo dobilo ime.

Ostala laminačka sela dobili su svoje nazive po šumama, lugovima, proplancima, jarugama i vodi kojom je selo obilovalo, naročito za vrijeme izliva rijeke Save. Selo Sređani se nalazi u sredini Laminaca pa je po tome i dobilo ime.

Geografski položaj sela Laminci

Laminci se nalaze u Lijevče polju, izrazito ravničarskom kraju. Smještena su u blizini rijeke Save i ušća Vrbasa. Opkoljeni rijekama, bogatim vodom, Laminci i sami leže na vodi. Stanovništvo crpi pitku vodu sa dubine od oko 7 metara. Središte Laminaca nalazi se na mjestu zvanom Lisičiji brijeg, u narodu ranije poznat kao Centor i Cintor. Na tom mjestu sagrađena je i pravoslavna crkva na 94,13 metara nadmorske visine.

Laminci zauzimaju površinu od oko 43 kilometra kvadratna koji su ovako podjeljeni po laminačkim selima: Dubrave 17, Brezici 11, Jaružani 9 i Sređani sa 7 kvadratnih kilometara. Dio su područija opštine Gradiška i Graniče sa selima: na zapadu Rovine, M. Dubrave i Liskovac, sa sjevera selima Brestovčina, Greda, Novo Selo, Gornja i Donja Dolina, sa istoka selima Dugo Polje, Glamočani i Kočićevo, te sa juga sa selima Trošelji i Topola.

Laminci se gotovo tačno nalaze na 45. stepenu sjeverne geografske širine, u umjerenom pojasu, tačno na polovini između Ekvatora i Sjevernog pola.

Zemljšte i klima sela Laminci

Laminci sa okolinom su aluvijalna rava Lijevča polja, dije Panonske nizije. Ovo područije je izrazita ravnica nagnuta prema rijeci Savi. Zemljište čine naslage laporca, gline, šljunka i pijeska i mulja što su posljedice izliva rijeke save i potoka. Površinski sloj je rastresiti humus, vrlo tanak koji postepeno prelazi u ilovaču. Klase zemljišta se kreću od I do VII.

Umjerena kontinentalna klima preovladava u ovom područiju, sa prosječnom temperaturom od 23 stepena celzijusa za juli i avgust. Najtopliji je jul, a najhladniji januar. Topli vjetrovi koji su česti na ovom područiju povećavaju dnevne temperature i padavine. Najčešći vjetrovi su jugo i sjeverac. Ovo područije, uglavnom ima dovoljno padavina, a temperaturne prilike omogućavaju povoljan razvoj vegetacije.

Stanovništvo

Po nacionalnom sastavu Lamicni su izrazito srpsko selo. Posljednji popis stanovništva iz 1991. godine broj stanvonika je 2995, a broj domaćinstava 833. To su posljednji podaci koji se mogu uzeti kao relevantni. Novija dešavanja su sigurno uticala na ove podatke, ali o tome se ne može ništa pouzdano reći.

Masovnije naseljavanje Laminaca počinje u posljednjih 150 godina. Njaviše porodica se doselilo iz brdskih krajeva koji okružuju Lijevče polje. Poslije posljednjeg rata u BiH ovo stanje je promijenjeno, pa tako danas u Lamincima možeo naći porodica iz mnogih krajeva BiH.

Arheološka nalazišta

Na arheološkim naseljima pronađeni su ostaci života ljudi iz bronzanog i prelaza ka željeznom dobu. U lamincima Sređanima bilo je neko predrimsko naselje na oranici Ivaštani, koje je postojalo i u rimsko doba. Na Lisičijem brijegu - Centoru stajala je rimska građevina, pokraj rimskog puta koji je vodio u Donju Gradinu. Lisičiji brijeg je arheološko nalazište iz latena, antike i srednjeg vijeka (groblje pa po tome i centor). Antika je potvrđena keramikom i opekom. U Lamincima Dubrave istraženo je jedno groblje u kojem su pokojnici sahranjeni u urnama. U pokojnike prilagani su nakit i oružije i predmeti koji pripadaju kasnom latenu i rimskom dobu. Laminci su bili kontinuirano naseljeni od bronzanog doba, oko 1200 g. st. sere, što potvrđuje naselje u Borkovićima - Brezici i na Lukića barama.

Najstariji dokument

Prvi pisani dokument u kome se pominju Laminci zapravo je izvještaj austro-ugarskih špijuna iz 1788. godine. Do tada nema nikakvih pisanih tragova u kojima se spominju Lamici, što ne znači da oni nisu i ranije postojali.

Ustanove u Lamincima

Prva državna škola počela je sa radom 1885. godine. poslije drugog svjetskog rata građena je 2. po redu osnovna škola, a 1983. dovršena je i treća po redu, moderna osmogodišnja škola prvo nazvana "Stevo Sovilj", a danas ona nosi ime "Sveti Sava".

Pisanih podataka o prvoj pravoslavnoj crkvi u Lamincima nema, ali postoje podaci da je 1860. zapopljen prvi laminački pop. 1939. položeni su temelji novoj, sadašnjoj laminačkoj crkvi. Ona je dovršena 1962. godine. Dan osvećenja Laminačke crkve, Ilindanm 2. avgust uzima se kao crkvena slava i narodni zbor ili kako se još zove - crkveni sabor.

Poslije 2. svjetskog rata izgrađen je društveni dom koji je ne tako davno i renoviran. 1986. izgrađena je zgrada nove pošte.

1963. godine počela je eletrifikacija Laminaca koja se završila desetak godina kasnije.